Wassily Wassilyevich Kandinsky (1866-1944) bio je ruski slikar i povjesničar umjetnosti, pionir čiste apstraktne umjetnosti.

IMG_85792
Gabriele Münter, Portrait of Kandinsky, 1906.

U svom ogledu pod naslovom “O duhovnom u umjetnosti” (objavljenom 1912.) Kandinsky raspravlja o umjetniku i stvaranju: umjetnik može stvarati pravu umjetnost jedino iz “nutarnje potrebe” krećući se piramidalno, prema vrhu (stvaranje kao duhovni proces). Moderni umjetnik je poput proroka koji sam stoji na vrhu piramide, a od tamo kreira ono što iz te pozicije otkriva o svijetu oko sebe, istovremeno gledajući prema budućnosti. Njegova djela, jedino tako, mogu i promatrača “povući” (onim što je utkano u djelo, a to je duhovna vibracija umjetnika) na višu razinu, a tu se nalazi i odgovor što je smisao umjetnosti: produhoviti čovjeka. Unutarnja rezonanca između promatrača i djela govori o “efikasnosti” umjetnosti.

Na drugom mjestu iznosi svoje teorije o povezanosti između boje, osjećaja, zvuka i oblika. Tako je, npr. žuta boja C ton na trubi i ekscentrična je, dok crna boja predstavlja zatvaranje, kraj, tišinu i koncentrične je dinamike; žuta nam se čini kao da se približava, a plava udaljava; kružnica proizvodi najveću mirnoću i predstavlja ljudsku dušu, itd.

Na njegov razvoj u shvaćanju i stvaranju umjetnosti utjecaj je svakako imala pravoslavna ikonografija. Nekoliko njegovih djela u prijelaznoj fazi, od konkretnog prema apstraktnom, prikazuju kršćansku tematiku.

Svakako da je i filozofija pravoslavne ikonografije, koja veliku važnost pridaje posvećenom stanju ikonografa prilikom izrade ikone (obavezan post i molitva tokom stvaranja), utjecala i na filozofiju umjetnosti Kandinskog; duhovno, pročišćeno stanje stvaraoca je, kod oboje, temeljno polazište stvaranja.

 

IMG_8597aIzmeđu 1908. i 1912. godine Kandinsky je napisao 38 apstraktnih pjesama u prozi koje je ilustrirao u drvorezu. Sakupljene su u zbirku pod nazivom “Zvukovi” jer se same pjesme igraju više zvukom nego značenjem.

IMG_8598a“Kandinsky je poduzeo najrijeđe duhovne eksperimente u svojim pjesmama. Izvan „čiste-egzistencije“ zazvao je ljepote nikad prije čute u ovom svijetu. U ovim pjesmama sekvence riječi i rečenica poravnavaju se na način koji se nikada prije nije dogodio u pjesništvu… U Goetheovoj pjesmi čitač je poetički poučen da čovječanstvo mora umrijeti i biti transformirano. Kandinsky, u drugu ruku, čitatelja suočava s umirućom i samo-transformirajućom slikom, umirućom i samo-transformirajućom frazom, umirućim i samo-transformirajućim snom. (…) Pjesme Kandinskog objavljuju prazninu pojava i razuma.” Jean Arp (iz:  Wassily Kandinsky : 1866-1944 : the journey to abstraction, Ulrike Becks-Malorny, Hong Kong, Taschen, 2007., str.110)

IMG_8600a
Dizajn za Unjuried art show, zid B, mural, 1922

 

Rasprava Vasilija Kandinskog “O duhovnom u umjetnosti”

(Iz knjige “Duh apstrakcije”, Wilhelm Worringer, Vasilij Kandinsky (knjiga sadrži raspravu Vasilija Kandinskog “O duhovnom u umjetnosti”, doktorsku disertaciju Wilhelma Worringera “Apstrakcija i uživljavanje”, i raspravu Marcela Bačića “Etimologija apstrakcije”), Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 1999.):

IMG_8582

Duša što se budi još je pod jakim dojmom te more (materijalističkih svjetonazora). Samo jedno slabo svjetlo kao osamljena točkica treperi u golemom crnom krugu. Ovo je slabo svjetlo tek slutnja, koju duša u nedostatku hrabrosti ne vidi, sumnjajući nije li to svjetlo – san, a crni krug – java.

str.140

Određeni filozofski pravci (npr. platonizam i neoplatonizam), mistici svih religija, ljudi sa iskustvima blizu smrti, sigurni su u jedno: ovaj svijet je tek sjena, a naš Izvor, svijet svjetlosti – stvarna stvarnost. Potrebno je otrijezniti se od opijenosti materijom, izoštriti pogled, fokusirati viziju.

IMG_8583

●∀●

Djela s kojima rezoniramo “odvraćaju dušu od ogrubljenja. Drže je na određenoj visini kao što čivija drži žice nekog glazbala.”

str.141

Umjetnik, ovisno o tome kakva je osoba, ima svoju vibraciju. Svjesno ili nesvjesno on ju utiskuje u svoje djelo, udahnjuje svoju dušu. Promatraču se djelo može svidjeti ili ne, ovisno o tome kako je na njega djelo djelovalo, tj. kako je djelo “osjetio”. Je li s njim rezoniralo ili ne, tj. jesu li djelo (umjetnik) i gledatelj na istoj valnoj duljini? Kako duša nebi ogrubila, još dublje pala u svijet materije (videći ga kao jedini konačni) potrebna joj je umjetnost da je uzdigne. Potrebni su nam umjetnici kao proroci (a Kandinsky se držao jednim od njih) koji će nas buditi, podsjećati na našu pravu (duhovnu) prirodu.

●∀●

IMG_8613

Umjetnik mora biti slijep za “priznate” ili “nepriznate” oblike, gluh za nauk i želje vremena.

str.182

Umjetnik je samo onaj koji stvara iz srca, iz nutrine, potaknut samo duhom Izvora, a ne duhom svijeta i vremena. Umjetnik nije onaj koji slijepo prati modu i želi se svidjeti, on prati unutarnji glas i samo želi prenijeti poruku, kroz svoja djela podići razinu kvalitete života svima i svugdje. Želi podijeliti ljubav, a ne da ga se voli; želi ohrabrivati, a ne da ga se ohrabruje; želi da ljudi priznaju jedni druge, a ne da se priznaje njega. Umjetnik je osoba koja se odrekla sebe i živi za druge, za produhovljenje.

Pravo umjetničko djelo nastaje “iz umjetnika” na tajnovit, zagonetan, mističan način. Odriješeno od umjetnika, ono stječe samostalan život, postaje osobnost, neovisan duhovni subjekt koji živi i materijalno realan život, koji je biće.
…posjeduje produktivnu, aktivnu snagu
…sudjeluje u stvaranju duhovne atmosfere

…”loše” djelo je slabo… da prouzroči duhovne vibracije
…”dobro” djelo je ono koje ima potpuni nutarnji život”
str.216

●∀●

217“Plava”, 1927.

Što je plavo dublje, to snažnije poziva čovjeka u beskonačnost, budi u njemu čeznju za čistoćom i, napokon, nadosjetilnošću. To je boja neba kako ga sebi predočujemo pri zvuku riječi nebo. Plavo je tipično nebeska boja. Veoma duboko plavo razvija element mira. Tonući u crno poprima prizvuk neke ne više ljudske tuge. Postaje beskrajna udubljenost u ozbiljna stanja gdje kraja nema i ne može ga biti.

str.189

der-blaue-berg-the-blue-mountain-1908-09
“Plavo brdo”, 1908-1909

Oko 1909. knjiga Otkrivenja postala mu je glavna inspiracija tako da je sigurno da su na slici jahači apokalipse. Iako jahači najavljuju masovnu destrukciju, oni također najavljuju i stvaranje novog neba i nove zemlje (Otk 21,1). Od ovamo pa na dalje Kandinsky će slikati sve apstraktnije i apstraktnije. Brdo kao simbol duhovnog rasta i (napokon) prosvjetljenja postat će samo trokut.

 

Slikarstvo je umjetnost, a umjetnost općenito nije nesvrhovito stvaranje stvari koje se rasplinjuju u prazno, nego svrhovita moć koja mora služiti razvitku i profinjenju ljudske duše – kretanju trokuta. Ona je jezik koji na samo sebi svojstven način govori duši o stvarima, jezik koji je za dušu svagdašnji kruh, jestiv samo u tom obliku.

str.217

blue-in-circle
Blau im Kreis / Plava u krugu, 1928 Galerie Widmer Auktionen AG
the-athenaeum-scharf-im-dumpf-wassily-kandinsky
The Athenaeum – Scharf im dumpf

●∀●

A u razdobljima u kojima je duša omamljena i zapuštena materijalističkim nazorima, bezvjerjem i iz njih proizašlim praktičnim težnjama počinje se smatrati da “čista” umjetnost nije dana ljudima zbog osobitih svrha, nego bez razloga, da umjetnost postoji samo zbog umjetnosti (l’art pour l’art).”  str.217

u takvoj situaciji umjetnik “treba pokušati promjeniti stanje, priznavajući dužnost prema umjetnosti i prema samome sebi – ne smatrajući se gospodarom situacije, nego slugom viših ciljeva, kojih su obveze precizne, velike i svete. Mora odgajati sebe, udubiti se u vlastitu dušu, njegovati je i razvijati, kako bi svojim vanjskim talentom imao što zaodjenuti – da ne bude poput izgubljene rukavice neke nepoznate ruke, njezina prazna, beskorisna ljuska. Umjetnik mora imati što reći, jer najveća zadaća nije ovladavanje oblikom, nego prilagodba oblika sadržaju.

str.218

IMG_8615IMG_8619

This slideshow requires JavaScript.

“Umjetnost počinje tamo gdje priroda prestaje.” (zato je realizam antipod umjetnosti)
O. Wilde ,  str.230

Oglasi