Možda najpoznatija osoba na Zapadu koja se poslužila tom metaforom je sv. Tereza Avilska. U svojoj knjizi “Zamak duše” (u originalu: “El Castillo Interior”, doslovno “Unutarnji dvorac”), napisanoj 1577. kao vodič za duhovni razvoj kroz službu i molitvu, opisuje dvorac za sedam odaja unutar kojeg se (u središtu) nalazi Kralj – Bog.

Do te simbolike je Tereza došla intuicijom, (kako kaže “…sinulo mi je ovo što ću sada reći…“, str.31), moleći da joj Bog objavi način kako da prenese istine o duši, duhovnom putu i konačnom sjedinjenju s Bogom.

Treba promatrati našu dušu kao zamak/dvorac, koji je načinjen od…

“…jednog jedinog dijamanta ili presjajnog kristala, gdje ima puno prostorija, kao što na nebu ima puno stanova.” str.31

image1

“…neće biti moguće da ih itko sve spozna, tako ih puno ima…” str.32

Preko simbolike dvorca opisuje razvoj unutarnje molitve (meditacije i kontemplacije) koja se odvija u sedam faza (sedam “odaja”), a koje se i završava u sedmoj fazi (sedmoj “odaji”), u sjedinjenju s Bogom.

“Ne smijete te odaje zamisliti jednu za drugom, kao u nizu, nego uprite pogled u središte, a to je prostorija ili palača u kojoj je kralj, i zamišljajte Ga kao žumaru koja, dok se dođe do onoga što je za jelo, ima mnogo ljusaka što obavijaju sve slasno. Tako ih i ovdje, oko ove sobe, ima mnogo, i iznad isto tako.”

str.37, Zamak duše

žumara – biljka iz porodice palmi; na španjolskom “palmito”, u presjeku vrlo sličan npr. luku; sv. Tereza želi reći da je čovjek slojevit

untitled-1

pojednostavljeni prikaz

Glavni simbolički elementi ovdje su:

  • Sam zamak (=duša) u kojem se nalazi sedam glavnih odaja
  • Vanjski dio zamka: obrub i opkop (=tijelo i svijet)
  • Unutarnji dio: velike odaje (=beskrajno blago duše stvorene na Božju sliku i ukrašene milošću)
  • Posebna odaja u srcu zamka (=središnje mjesto Boga u nama, središte duše; Bog je ovdje uspoređen sa suncem koje dvorcu daje sjaj i ljepotu, vidi “Zamak duše”, str.35, 36 i 37)
  • Vrata/ulaz zamka (=molitva i razmatranje)
  • Stanovnici zamka: Bog i duša
  • Životinje uokolo zamka: neprijatelji duhovnog života i nesređena osjetila

castle-and-sun-by-paul-klee-1928

Dvorac i sunce, Paul Klee, 1928

“Zato kažem da ne zamišljate malo soba nego milijun.” str.38

TKO SAM JA? duhovni put: put samospoznaje

Duhovni put prema sjedinjenju s Bogom ujedno je i put samospoznaje. Zanimljivo je da se pojam “samospoznaja” u kršćanstvu vrlo rijetko koristi. Premalo se naglašava da je “samoostvarenje” zapravo ostvarenje Boga u našoj duši, tj. dopuštanje Bogu da sja u sve širem opsegu tako da pred Njim mičemo sve ono što priječi put Njegovim zrakama (put pročišćenja, uvid u svoju ništavnost). Konačni cilj je gubljenje seba (ega) gdje sa sv. Pavlom možemo reći: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.” Gal 2, 20

“Nije mala šteta i pomutnja što, našom krivnjom, ne poznajemo sami sebe, niti znamo tko smo. (…) ne trudimo se saznati što smo, nego se zadržavamo na ovim tijelima i onako otprilike, zato što smo čuli ili zato što nam to govori vjera, znamo da imamo dušu. Ali kakvih dobara može biti u toj duši, ili tko je u toj duši, ili o njezinoj velikoj vrijednosti, rijetko kad o tome razmišljamo… sve potratimo na prosti optok ili bedem tog zamka, tj. na ova tijela.” str.31-32

bella-durmientechina-winter-1726f23

“…duši se savjetuje da zađe u sebe…” str.33

“…ulaz u taj zamak jest molitva i razmatranje…” str.33

“…na sve strane oko nje (duše) razlijeva se ovo sunce, koje je u ovoj palači. To je jako važno za bilo koju dušu koja dopre do molitve malo ili puno, da se ona ne zabija u kut niti da se steže. Neka hoda po ovim odajam, gore i dolje, i sa strana, jer ju je Bog učinio tako dostojnom; neka se ne gnjavi time da bude samo u jednoj sobi. AH, PA TO JE SAMOSPOZNAJA!”

str. 37

svi navodi citata su iz knjige Zamak duše, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1997

Ne znate li?

Hram ste Božji

i Duh Božji prebiva u vama.

 1Kor 3, 16

Na istoku, prema Hinduističkim svetim spisima ljudsko fizičko tijelo je nestvarno jer je propadljivo, podložno propadanju, bolesti i smrti. Stoga se čovjek na njega ne treba vezivati, već se usmjeriti na svoje pravo Ja, stvarno, vječno i nepromjenjivo – unutarnje Ja (Atman), a koje je identično sa Bogom (Brahmanom). Čovjekov zadatak je da dođe do iskustva jedinstva sa Bogom (Brahmom) u sebi, koji je skriven u svemu i svima.

kosha-image
1. Annamaya: tijelo koje treba hranu i vodu da bi opstalo na životu 2. Pranamaya: sloj koji pokreće naše grubo tijelo, sve fiziološke potrebe  3. Manomaya: emocionalni sloj, preko njega kušamo svu lepezu osjećaja (dobrih i loših) 4. Vijnyanamaya: intelektualni sloj kojim razlučujemo ispravno od nesipravnog 5. Anandamaya: sloj blaženstva 6. Atman, koji je identičan s Brahmom/Bogom – srž u kojoj se nalazi Bog

Kao i u kršćanskoj tradiciji, tako se i u hinduizmu čovjekov ustroj ponekad “dijeli” na tri osnovna dijela, a ponekad (kompliciranije) na šest ili više. U trodjelnoj podjeli to su Karana, Suksma i Sthula tijelo, a koji bi odgovarli podjeli na Duh, dušu i tijelo (Karana – Duh; Suksma . duša; Sthula – tijelo).

U Bhagavat Giti tijelo se uspoređuje sa odjećom (2.22) i gradom sa devet vrata (5.5). U Shvetashvatara Upanishadi tijelo je uspoređeno s dvorcem:

On je Gospodar i vladar svega.

On je prijatelj i utočište svih.

On boravi u tijelu, palači sa devet vrata.

Bezbrojni oblici vanjskog svijeta su Njegova igra.

On je monarh i vladar čitavog svijeta, živog i neživog.

Shvetashvatara Upanishada,  (Biblioteka Helios, knjiga 1., Osijek 1976., str.133)

Bṛhadāraṇyaka Upanishada govori o Vladaru koji leži u prostoru unutar srca kojeg se dohvaća spoznajom popraćenom trapljenjem (odvraćanjem od osjetila):

On je doista to veliko nerođeno jastvo koje se sastoji od svijesti među dahovima, koji je ovaj prostor unutar srca. U njemu leži vladar svega, gospodar svega, gazda svega. On ne postaje veći dobrim djelima, ni manji zlim. On je Bog svega i zaštitnik svih bića; opći čuvar, on je granica i podrška nemiješanju ovih svijetova. Njega brahmani žele spoznati proučavanjem Veda, žrtvom, darivanjem, trapljenjem i postom. Spoznavši ga, postaje se mudrac. Želeći samo taj svijet, odmetnici se odmeću. Znajući to, u davnini ljudi nisu željeli potomstvo. (…) Nezahvatljiv je, jer ga nije moguće zahvatiti. Neuništiv je, jer ga nije moguće uništiti. Nevezan je, jer se ne vezuje. Nesmetan je, ne pati, ne propada.

Bṛhadāraṇyaka Upanishada, IV, 4 (Indijska i iranska etika, Č. Veljačić, R. Iveković, Svjetlost, Sarajevo, 1980., str.109)

Oglasi