5.Svako mnoštvo je kasnije od jednoga (str. 69)

Apsolutno Jedinstvo istovremeno je potpuno transcedentno i potpuno imanentno (str. 255)
11. Sva bića proizlaze iz jednog uzroka – iz prvoga.(str.77)

..postoji prvi uzrok bića iz kojega kao iz korijena proizlazi svako pojedini od njih..(str.77)

>Usporedba univerzuma sa stablom čiji je životni-izvor u korjenu je najdraža usporedba stoicima; a takodjer i Plotinu (str.263)

6a54786ba72a2fa02f9b8684dc3d30bb

12. Počelo i najprvi uzrok svih bića je dobro (to agaton estin).  (str. 79)

Sve što je sposobno za samospoznaju sposobno je za svaku vrstu vraćanja sebi samomu. (str.141)

Sveukupno mnoštvo vječnih moći ovisi o jednom počelu, prvoj beskonačnosti, koja nije moć u tom smislu da se u njoj ima dijela niti opstoji u stvarima koje su moćne, nego je ona moć po sebi samoj, ne moć pojedine opstojnosti koja u njoj ima dijela, nego uzrok svega što jest. (str.147)

Svaki pojedinačni um ima dijela u jedinici koja je iznad uma i najprva ne samo posredstvom sveopćeg uma nego i postedstvom posebne jedinice koja mu je sukladna; i svaka pojedinačna duša ima dijela u sveopćem umu ne samo posredstvom sveopće duše nego i posredstvom svoga pojedinačnog uma; i svaka pojedinačna tjelesna priroda ima dijela u sveopćoj duši ne samo posredstvom sveopće prirode nego i posredstvom pojedinačne duše. (str.161)

Svaki božanski broj ima svojstvo jedinice. (str.165)

Svaki bog obuhvaća u svojoj bitnosti providnost svemira; i prvotna se providnost nalazi u bogovima. (str.169)

Sve sto je božje ima bivstvo koje je dobrota, moć koja je jednotna i znanje koje je tajno i nedohvatljivo podjednako svima drugotnim bićima. (str.171)

..ali je najprvi bog dobrota naprosto i jedno naprosto, a svaki je pojedini (bog) poslije prvoga stanovita dobrota i stanovita jedinica. (str.183)

Sve božje moći imaju podrijetlo odozgo i proizlazeći kroz sebi odgovarajuće srednje članove, silaze sve do posljednjih opstojnosti i zemaljskih područja. (str.189)

Bogovi su na isti način prisutni u svim stvarima; nisu međutim sve stvari na isti način prisutne u bogovima… (str.189)

Sva niža počela uzmiču pred božjom prisutnošću; pa ako je dionik sposoban za prihvaćanje, sve što je tuđe otvara put za božansko svjetlo, a bogovi neprestano obasjavaju sve stvari. (Proklo komentira: Uvijek su naime božja počela obuhvatnija i moćnija od onih koja iz njih proizlaze, a dionikova neprikladnost postaje uzrokom otpadanja od božjeg svjetla. I njega, naime, zamračuje vlastitom slabošću. Kad je pak svjetlo zamračeno, čini se da neko drugo počelo preuzima vlast, ali ne zbog svoje moći, nego zbog dionikove nemoći dolazi do toga da se čini da se opire božjem obliku osvjetljavanja.) (str.191)

Najviši, naime, član, jer ima najjednotniju moć (dynamin) razašilje svoju jednotu čitavu redu i odozgo ujedinjuje čitav red, ostajući nezavisnim u sebi. (str.195)

Nijedan proizišli član u božjim redovima nije sposoban da primi sve moći svoga proizvođača (tu paragontos dinameis u pefuken) niti uopće drugotna počela sve moći svojih prethodnika… (str.197)

Svi se uznosni (anagogon) uzroci u bogovima razlikuju ne samo od očišćujućega (katartiku) nego i od obratničkih (epistreptikon) vrsta (genon). (str.203)

Svaki um u isto doba misli sve; ali onaj u kome se ne može imati dijela misli sve naprosto, ali svaki pojedini od onih poslije njega sve na poseban način.  (Ako bi naime mislio dio po dio redom jedno pa drugo, ne bi bio u vječnosti: ono što se zbiva jedno za drugim, sve je u vremenu; naime, prije je i kasnije ono što je u slijedu, a nije sve istovremeno…) (str.213)

..ako naime dioništvo izjednačuje dionika s onim u čemu se ima dijela i uzrokuje to da posjeduje istu narav, jasno je da je duša koja ima dijela i koja je povezana s božjim umom i sama božanska i da posredništvo uma ima dijela u božanstvu u njemu. (str.225)

Svaka je duša bestjelesno bivstvo i odvojiva je od tijela. (str.227)

Svaka posebna duša može sići u postojanje i izaći iz postojanja k biću beskonačno mnogo puta. (str.245)

Nosilo je svake posebne duše stvorio nepokretan uzrok. (str.245)

…nosilo svake posebne duše silazi uz dodavanje tvarnije odore, uzlazi pak u društvu duše zahvaljujući svlačenju svega tvarnoga i odricanju od ulaska u svoj vlastiti oblik, tako da odgovara duši koja se njime služi; i ona naime silazi uzevši još k sebi nerazumska životna počela, a uzlazi odbacujući od sebe sve moći koje tvore postojanje a koje je prilikom silaska prigrlila i postavši slobodna i čista od svih tih moći koje služe za potrebu postojanja. (…ako duše trpe, nosila trpe zajedno s njima, a ako su uznesene, uzdignuta su zajedno s njima, jer ona teže za svojim vlastitim savršenstvom…) (str. 247)

O stupnjevima stvarnosti (st.14-24)
Uspravna slojevitost stvarnosti
1. Postoji Nepokretno i Samopokretno (14)
2. Samopokretno ima reflektirajuću svijest (17), te je stoga netjelesno (15) i nezavisno od Tijela (16)
3. Nema ništa u učinku što nije prvotno u uzroku (18). Stoga je Duša, budući izvorom samopokretljivosti tijela, prvotno samopokretna (20)
4. Prvotna bitnost svakog stupnja je trajna i opća (19) zato Um prvotno ne pripada Duši (20)
5. Postoje dakle četiri stupnja: Tijelo, Duša, Um i Jedno (20)

untitled-1

O proishođenju i vraćanju (sve proishodi iz Jednog i k njemu se vraća), prema st.25-39 i komentaru sa str.279

e748ee24193f5d83eca5b0da5e723699

SVE ONO ŠTO PROIZLAZI OD ČEGA I K TOMU SE VRAĆA IMA KRUŽNO DJELOVANJE (st.33) >>>proishođenje i vraćanje zajedno konstituiraju jedinstveno kretanje – dijastolu-sistolu – koja predstavlja život svemira. (str.287)

03b4b9da93580d03b49745264b64a554e1dec79c_mIZVOR I UVIR

(Eckhartova vizija Boga: Bog je primarno fecund: plodnost koja se mjeri po gametama (jajima), sjemenu ::: iz prepunosti ljubavi plodni Bog rađa Sina/Riječ u svima i uvijek. To Eckhartovo shvaćanje je ukorijenjeno u neoplatoničarima koji govore o “uskipjelosti, uzavrelosti” Jednog koji ne može zadržati svoju puninu Bića (te se izlijeva, i tako stvara))

Osnove teologije / Proklo ; preveo s grčkoga Slavko Kalenić ; prevela s engleskog Nives Zenko ; uvod i komentar E.R.Dodds. – Zagreb : Naprijed, 1997

Oglasi