Jednog dana držao je Rinzaj ovu propovijed: “U masi golog mesa postoji jedan pravi čovjek bez čina koji ulazi i izlazi kroz vrata vašeg lica (tj. organe čula)…”
“Pravi čovjek bez čina” Rinzajeva je oznaka za “ja” (…) kojeg ponekad naziva “čovjekom Puta” (donin ili tao-jen)… pravo “ja” svojevrsno je metafizičko “ja”, za razliku od psihološkog ili etičkog “ja” koje pripada konačnom svijetu relativnosti.
Sve su to, pouzdano znam, sjenke. O poštovana gospodo, morate upoznati Čovjeka (jen) koji se s tim sjenkama igra, jer on je ishodište svih Buda i pribježište u koje se sljedbenici Puta sklanjaju ma gdje se zadesili.
___
On je na svakom mjestu koje oči mogu vidjeti. Samo zbog naših afektivnih ometanja, intuicija je osujećena; zbog naše mašte Stvarnost je podložna diferencijaciji.
___
O, sljedbenici Puta! Duh nema oblika i prožima deset četvrtina.
___
O, sljedbenici Puta, Onaj koji u ovom času, tu pred nama, blistav, usamljen i potpuno svjestan sluša (ovu besjedu o Darmi) taj se čovjek (jen) nigdje ne zadržava…
___
Gdje god pođe ostaje čist, nedefiniran. Njegova svjetlost dopire do na kraj deset četvrtina, a deset tisuća stvari (za njega) su jedna.
___
Ušavši u svijet Lotos-maternice on vidi da su sve stvari Praznina i da ne postoje. Jedino postoji Tao-čovjek (tao-jen)…i taj čovjek majka je svih Buda.
___
Ne znajući ovo, učenici se hvataju imena i fraza, pa ih, i neuke i mudre, ta imena koče. Pošto im je tako pomućeno shvaćanje Puta, ne mogu Put jasno vidjeti.
___
On je taj što nema ni oblika ni lika, ni korijena ni stabla, i koji je, budući da nema boravišta, ispunjen aktivnošću. On reagira na sve moguće situacije i ispoljava svoju aktivnost, a ipak ne dolazi niotkuda. Zato, čim ga pokušate tražiti, on je već daleko; što mu bliže pristupite, on dalje odmiče. Ime mu je: Tajna
___
Kad te ne uznemiravaju nesklonosti i naklonosti, za tren oka i bez muke ćeš postići Put.
___
O, sljedbenici Puta! Vi koji u ovom času slušate moju riječ o Darmi: ne sačinjavaju četiri elementa vaša tijela. Vi iskorištavate četiri elementa. Kad budete kadri sagledati ovu istinu, moći ćete slobodno dolaziti i odlaziti.
___
Od onih koji izučavaju Put traži se da imaju vjeru u sebe. Ne tražite izvan sebe. (…) Ne znajući šta ćete, jurite bližnjima i prijateljima, raspitujući se na sve strane. Sasvim ste smeteni. Ljudi jakog karaktera ne trebaju tratiti vrijeme u raspravama o domaćinu uljezu, pravdi i krivdi, materiji i bogatstvu.
___
Ja koji ovdje stojim nimalo ne poštujem[1] svećenike i svjetovnjake. Ma tko se predamnom pojavio, znam odakle dolazi. Ma kako se predstavljao znam da se nepromjenjivo ne temelji na riječima, stavovima, slovima i frazama, a sve je to samo san ili privid. Vidim jedino Čovjeka koji je gospodar svih situacija koje mogu nastati; on je tajanstvena tema svih Buda.
___
Čim se okrenete vanjštini u namjeri da svoje udove tražite kod susjeda (kao da nisu na vama), griješite.
___
Šta je Darma? Ništa drugo do Duh. (…) Ljudi u to ne vjeruju. Pokušavaju da otkriju njegova imena i fraze… O sljedbenici Puta! Šta mislite na šta se odnose moje propovjedi? Odnose se na Duh, koji ulazi u neuke, baš kao i u mudrace, u pokvarene i čiste, u one koji su od ovog svijeta i one koji nisu.(…) Ne prianjajte za imena. Istina se zove tajanstvena tema.
___
Čim se javi makar jedna sumnja, um naseljavaju zli duhovi. Čim bodisatva posumnja, pružena je zgodna prilika đavolu rađanja i smrti. Ne daj da ti se um smuti, ne žudi za vanjskim svijetom.
___
O sljedbenici Puta, odista je teško biti sebi dosljedan! (…) Po cijeli dan govorim ljudima što je Darma, ali učenici i ne haju za moje riječi. Koliko puta ih zgaze nogama! A ipak su im nepojmljiva tajna.
___
…pošto im nedostaje vjera, oni je (Darmu) pokušavaju shvatiti pomoću imena i riječi. Pedeset godina potrate noseći beživotan leš od vrata do vrata. Bezglavo jurcaju amo-tamo po čitavoj zemlji, a sve vrijeme im o ramenu visi torba (puna praznih riječi maloumnih učitelja). Jednog dana sigurno će doći Yamaraja, Gospodar Podzemlja da zatraži silne sandale koje su poderali.
___
O poštovana gospodo tegleći torbu za čanak i tijelo ispunjeno izmetom, trčite od vrata do vrata, očekujući da ćete negdje naći Budu i Darmu.(…) Njegov nadčulni glas ispunjava vaše uho.
___
…Ja, redovnik s planine (…) ako iko dođe k meni (…) ne uspjeva me prepoznati. Onda oblačim razna odijela i učenici počinju davati svoja različita tumačenja, nerazumno opčinjeni mojim riječima i frazama. Oni se bave odijelima koje nosim i razaznaju razne boje: plavu, žutu, crvenu ili bijelu. Kad skinem odijelo i uđem u stanje čiste praznine, iznenade se i ne znaju na čemu su, pa se bezglavo uzmuvaju i vele da sam gol. Ja se onda okrenem i kažem im: prepoznajete li čovjeka koji ide odjeven u svakovrsna odijela? Tek tad, naprečac, oni okreću glave i prepoznaju me!
O poštovana gospodo, pazite da od odijela ne pomislite da je (stvarnost).[2]
Nemojte učiniti tu grešku da odjeću što je ljudi nose, smatrate stvarnošću.(…) ostat ćete samo stručnjaci za odijela i ništa više.
___
To je kao kad neki čovjek, pošto proguta gomilicu izmeta, ovaj izbljuje i nudi ga drugima. Oni što kao alapače prenose glasine od usta do usta, potratit će život svoj uzalud.
[1] U smislu: ne pokazuje posebno poštivanje s obzirom na titulu ili stalež (eng.: “This mountain monk, no matter who comes here, monks or laymen, can discern them through and through. Coming from various states of mind, whatever they say is nothing but names and phrases. After all, they are as if in a dream, a fantasy. On the other hand, when I see someone who is the master of circumstances, I know that such a person is the quintessence of all buddhas.)
[2] riječi su poput odijela
Zen budizam i psihoanaliza / D.T. Suzuki , E. From, Beograd : Nolit, 1973, str.59-68
online (drugo izdanje): suzuki-from-zen-budizam-i-psihoanaliza str.52-63
engleski izvor: This mountain monk view
povezano Zen budizam i psihoanaliza
teološka svaštara 