U jednom od prethodnih postova objašnjeno je porijeklo riječi “Bog” u kojem se da isčitati da je u naravi Boga da se daje – bezuvjetno. “Bog” nužno uključuje relaciju.

…I ja ću im dati novo srce

i nov ću duh[1] udahnuti u njih…

ונתתי להם לב אחד ורוח חדשה אתן בקרבכם

(Ez 11,19a)

heart_transformation

Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.[2]

(Iv 3,8)

grass_dancing_in_the_wind

U posljednji, veliki dan blagdana[4] Isus stade i povika:

“Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene[5]!”

Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’

To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.

(Iv 7,37-39)

river

Bog Duha ne daje na mjeru[6]

(Iv 3,34)

kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; 

jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje 

i navješćivat će vam ono što dolazi.

(Iv 16,13)

jesus_spirit

[1] hebr.RUAH (ž.r.): duh; dah; vjetar ➜ isti ruah lebdio je nad vodama u početku stvaranja (Post 1,2)

[2] Isus želi reći da Duh (Bog) u čovjeku ostaje tajanstveno skriven. Kao što je vjetar nevidljiv, tako je i Bog/Duh. Dvostruko značenje riječi ruah i njezine grčke istoznačnice pneuma (duh i vjetar) upućuje na sličnost između djelovanja duha u čovjeku i djelovanja vjetra u prirodi: nevidljivi su, ali prepoznatljivi po svojim učincima, tj. „plodovima“ (usp. I. Dugandžić, Evanđelje ljubljenog učenika : uvodna pitanja i komentar Ivanova evanđelja, str.98) usporedi također 1) iznenadni dolazak gorućeg Duha Svetog nad apostole: “I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar.” (Dj 2,2); 2) Ilija susreće Boga u povjetarcu

[4] Zadnji (sedmi) dan Blagdana sjenica bio je posebice obilježen zahvaćanjem vode s izvora Siloama koja se potom u povorci unosila u Hram, a svećenici bi tom vodom sedam puta kružili oko oltara zazivajući Boga da se smiluje narodu. (I. Dugandžić, Evanđelje ljubljenog učenika : uvodna pitanja i komentar Ivanova evanđelja, str.176)

[5]  Isus svoju puninu Duha želi podijeliti. Ovaj put metafora za Duh je voda. Već prije, u susretu sa Samarijankom kod zdenca, Isus o svom Duhu (božanskom Životu) govori kao o vodi:

„…tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“ (Iv 4,14).

U SZ sam Bog preko proroka Izaije poziva svoj narod: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu (Iz 55,1). Kasnije je u mudrosnoj literaturi voda izjednačena s mudrošću za kojom čovjek žeđa (isto str.176): Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite. Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeđaju? (Sir 51,23-24)

ili u Knjizi mudrih izreka:  Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: »Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!« A nerazumnima govori: »Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.« (Izr 9,3-6)

[6] Židovski su rabini učili da su proroci primili Duha u različitoj mjeri. Isus uči suprotno od rabina, u smislu da ispravlja njihovo ograničeno shvaćanje – kad Bog daje – on daje sve. Isus je posve ispunjen Duhom, „bez mjere“, tj. neizmjerno. Sljedeći redak tu tvrdnju podebljava: Bog je svoju puninu „izlio“ u Isusa. Zato je Isus Mesija, grč.:„hristos“: pomazanik – u smislu: onaj koji je pomazan Duhom (usp. isto, str.108)

Oglasi