Kada se govori o R. Boškoviću, isusovcu znanstveniku u prvi plan dolazi ovo potonje, tj. boscovich_croatian_scientist_milano_brera1najčešće se govori o Boškoviću kao znanstveniku (u prvom redu fizičaru), što je i razumljivo. No, mi ćemo se ovdje osvrnuti na ono što u govoru o njemu ostaje u sjeni; u kratkim crtama predstavit ćemo Boškovića kao (aktivnog) vjernika, te odgovoriti na pitanje: kako kod njega znanost i religija podržavaju jedna drugu.

U općim crtama o Boškovićevoj vezi s Crkvom i Bogom:

    • Školovao se u isusovačkoj gimnaziji u Dubrovniku
    • U Rimu završio filozofiju
    • upisao teologiju
    • zaređen za svećenika (slavio mise, katehizirao, propovijedao, ispovijedao) – važnost koju je pridavao euharistijskom slavlju te sposobnost da se prilagodi, vidi se po tome što je jednom zgodom misu držao u nekom gostinjcu u Londonu za skupinu katolika, koji nisu imali misu već devet mjeseci[1]
    • Uzdao se u Božju Providnost i milost[2] – i kada je 1776. ležao bolestan rekao je: „Neka Bog učini što hoće“[3]; misao na smrt nije ga uznemiravala
    • Ništa za njega nije slučajno, sve je dio Božjeg plana
    • Vjeru neprestano razvijao i produbljivao
    • U šutnji doživljavao Boga kao Onog koji je skriven i tih (prisutan u svemu)[4]

     

     

     

Bošković nikada nije napisao knjigu koja bi se odnosila na područje religije niti filozofije religije. Jedini tekst u kojemu se on sažeto bavi teologijom je „Dodatak o duši i Bogu“ koji je napisao uz svoje glavno djelo „Teoriju prirodne filozofije“. Citate iz „Dodatka o duši i Bogu“ naves ćemo nešto kasnije.

Njegove spoznaje o Bogu temeljile su se na kršćanskoj objavi kakvu prenosi Katolička Crkva, te na proučavanju materijalnog svijeta. Boga je shvaćao kao Tvorca prirode, Dizajnera svega stvorenog. Tako Bošković upravo na temelju vlastita iskustva, kao znanstvenik, nudi dokaz za postojanje Boga argumentom dizajna (engl. fine tuning).

U ovom argumentu pokušava se objasniti činjenica da je svijet u velikoj mjeri uređen, te da pojedini predmeti i bića u njemu također izgledaju kao da su uređeni (dizajnirani) s određenom svrhom. Argument tvrdi da je cjelokupan svemir u značajnoj mjeri uređen, odnosno dizajniran, što nadalje upućuje na prisutnost dizajnera. Kršćani smatraju da je taj dizajner zapravo Stvoritelj svemira, tj. Bog.

creation7

Bošković tvdi sljedeće:

Što se tiče Božanskog Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo i njegova najveća i beskrajna moć, mudrost, providnost, sve što u nama izaziva duboko poštovanje, a u isto vrijeme zahvalnost i ljubav, pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvijeka postoji sam po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima.[5]

Nadalje, onaj tko bude nešto pomnjivije ispitivao bar ono malo što smo nabrojili kao nužno u rasporedu točaka da bi došlo do oblikovanja različitih vrsta čestica, koje onda tvore različita tijela, vidjet će koliko je mudrost i moć potrebna da se sve to dokuči, izabere i stvori. Što pak kada pomisli na koliku se neodređenost najdubljih problema nailazi u onom beskonačnom broju mogućih kombinacija i kolika li je spoznaja potrebna da se izaberu upravo one kombinacije koje su bile nužne da bi dale upravo ovaj sadašnji niz među sobom povezanih prirodnih pojava?. (…) Što da kažemo o gravitaciji po kojoj biva nepromjenjivo gibanje planeta i kometa, uslijed koje dolazi do pojave da se neke stvari spajaju i sakupljaju u obliku kuglica, uslijed koje sva mora stoje unutar svojih obala, a rijeke teku, kiša na zemlju pada i natapa je i čini plodnom, njenom silom stoje zgrade, a oscilacije njihala odmjeravaju vrijeme? (…) Koliko li je znanje bilo potrebno da bi se oblikovao jedan jedini list? Kolika je dalekovidnost bila potrebna da bi sva bezbrojna gibanja koja traju kroz vjekove i koja su tako tijesno povezana s ostalim gibanjima dovela sve pojedine čestice materije dotle da konačno u onom određenom vremenu proizvedu onaj list određene vlastite zakrivljenosti? Što da kažemo u vezi s onim do čega ne dopiru naša sjetila i što je daleko od dohvata teleskopa ili što je tako malo da se ni mikroskopom ne može zapaziti? Što da kažemo s obzirom na ono što ne možemo razumjeti nikakvim razmatranjem i što nam nije moguće ni naslutiti, o čemu da se i u ovom slučaju poslužim jednom frazom koju sam na nekom drugom mjestu upotrijebio za dokazivanje iste stvari, nemamo ni pojma da to neznamo? Zaista samo onaj ne može uočiti neizmjernu moć, mudrost i dalekovidnost božanskog Stvoritelja, što nadilazi svako ljudsko shvaćanje, tko je potpuno umno oslijepio ili je sebi oči iskopao i otupio oštricu svoga uma, tko zatvara svoje uši da ne bi čuo nešto od prirode koja svugdje viče svojim snažnim glasom (…)[6]

To, drugim riječima, znači da bismo bez Boga vjerojatno imali kaos, tj. nered, umjesto postojećeg kozmosa, tj. reda. Bog je svrhovito uredio sve, od najmanjeg do najvećeg detalja i, kao što smo vidjeli u gornjem odlomku, na taj način omogućio, prvo, da dijelovi budu dobro uklopljeni u cjelinu svemira i drugo, da cjelokupan svemir funkcionira svrhovito.

Boškoviću je uređenost svemira, i u smislu svrhovitosti, a čini se i u smislu pravilnosti, toliko očita da smatra suvišnim dalje ju naglašavati. Dizajn svijeta nije moguće objasniti drugačije nego pozivajući se na dizajnera ili, kako ga on naziva, božanskoga Stvoritelja. Smatra da je priroda puna znakova Božje prisutnosti, i da čovjek nema ispriku za ignoriranje tih tragova.

 

[1] Duhovni profi l Ruđera J. Boškovića, M. Steiner, Nova prisutnost 9 (2011) 1, str.232

[2] Isto, str.231

[3] Isto, str.233

[4] Isto, str.235

[5] Znanost i religija kod Ruđera Boškovića, A. Golubović- P. Šustar, UDK: 001:2[113/119 +122/124], str.252

[6] Znanost i religija kod Ruđera Boškovića, A. Golubović- P. Šustar, UDK: 001:2[113/119 +122/124], str.257-259

 

 

 

Oglasi