Pri čitanju Biblije općenito, pa tako i kod iščitavanja Božjih imena, trebalo bi se na umu imati dvije bitne činjenice:

  1. Izraelci biblijskog vremena nisu se služili diskurzivnim mišljenjem (kakvo je prisutno u grčkoj filozofiji), tj. nisu “filozofirali”
  2. Izraelci su razmišljali konkretno, pojedinačno i u slikama jer nisu bili sposobni za opće i apstraktno razmišljanje

 

 

Biblijski odgovor na pitanje “tko Bog uopće jest?” najjasnije se može iščitati iz samog značenja imena koje se Bogu pridjeva ili koje Bog objavljuje ljudima.

Ime kod hebreja (ali i kod svih drevnih naroda) nije samo neka oznaka osobe, nego objašnjenje uloge koju pojedinac ima na svijetu. Tako bi npr. Lucija, Helena i Jelena bile one koje donose svjetlo, Marko bi bio onaj koji je posvećen Marsu, Ivana znači ona koja je u Jahvinoj milosti, Franjo znači onaj koji pripada francima, tj. slobodnom plemenu, itd. (vidi: značenje imena) Promjena imena označuje promjenu stanja ili položaja, početak novog postojanja (u Bibliji npr. Abram u Abraham, Jakov u Izrael, itd.)

Tako i Božje ime: ono govori o tome tko On je, ali i o tome koja je Njegova uloga.

Mnogima najpoznatije ime Boga jest Jahve (koje se u Starom zavjetu spominje 6700 puta). Ime Jahve (hebr. יהוה – JHVH) govori o Bogu da je On onaj koji je uvijek prisutan (Onaj koji je tu), iako se značenje imena najčešće prevodi pojednostavljeno, ali i preapstrahirano kao “Ja sam onaj koji jest”. (Zapravo, ime hebr. JHVH nije imenica, već glagol – označava radnju, radnju bivanja!) No, ime Jahve nije jedino, a niti najstarije.

EL – moćni

Najstariji i najrašireniji (ne samo među hebrejima, već na dobrom dijelu drevnog Bliskog istoka),  naziv za Boga jest El (hebr. אֵל).

U svim semitskim jezicima El je bio uobičajeni, opći naziv za (bilo koje) božanstvo ili (u kanaanskom politeizmu) bilo kojeg boga. (Islamski naziv za Boga Alah također ima ovaj korijen “EL”, te bi Alah mogao značiti “uzvišeni, moćni”)

Stari izraelci su to kratko i jasno ime pridijenuli svom Bogu, “Bogu otaca” – za njih je On El nad El-ovima.

Samo značenje imena El jest “moć“, iako ne postoji opće prihvaćeno etimološko tumačenje. Druga tumačenja govore da El znači “uzvišeni”. Ipak, većina stručnjaka se slaže da El znači “moć”: Bog je onaj koji je strašan i fascinantan (tremendum et fascinosum) – moćan.

Kako su jezičari uopće rekonstruirali riječ “El”, te došli do značenja “moć”? Vjerojatno nismo dovoljno svjesni da ova su sva ova slova koja imamo pred sobom nastala iz slike, tj. sličica znanih kao piktografi. Hebrejski jezik koji spada u kategoriju semitskih jezika ima svoju dugu povijest, a današnjem obliku slova prethode sličice (koje s vremenom postaju sve stiliziranije i oblikuju se u slova kakva danas poznajemo). S obzirom na to svako slovo je “slika” za sebe. Alef predstavlja bikovu glavu, bet predstavlja kuću, dalet štok od vrata, jod ruku, itd.

hebrew-alphabet.

 

pictographs2
proto-hebrejsko pismo

download
razvoj slova “A” od bikove glave do hebrejskog slova “alef” (prvi red) i latinskog slova “A” (drugi red)

evolution-aleph-alpha-A
evolucija slova “A” kroz razdoblje od oko 3000.g.pr.Kr. do oko 100.g.po.Kr.
 

Sama riječ “el” sastavljena je od dva piktografa koja označavaju bikovu glavu i (vjerojatno) pastirski štap. Bik je u starih naroda predstavljao moć, snagu, jakost, a pastirski štap vodstvo. Doslovni prijevod tih dviju sličica bio bi “moćno vodstvo”.

Untitled-1

Untitled-1c

 

Ime nam, dakle, odmah odgovara na pitanje kakav je Bog (moćan) i koja je njegova uloga (da vodi).

 

798px-Machapuchre-wow
Machapuchare, sveta planina nepalaca

U Starom zavjetu, uz izraz “El”, susrećemo koji put i izraz šaddai (Post 49,25; Br 24,4.16), a El-šaddai ( אֵל שַׁדַּי ) vjerojatno znači “Onaj gore, Uzvišeni”. Takvo značenje tog izraza odražava vjeru svih starih Semita, kao i drugih starih naroda na Istoku, da bogovi stanuju negdje na gori ili visokoj planini (usp. Iz 14,13; Ps 48,3). (str.33)

Osim El-šaddai, susrećemo još i neke druge nazive kojima su biblijski pisci nazivali Boga: El ‘Eljon (עליון אֵל) (Post 14,18) – “Najuzvišeniji, Svevišnji” i El ‘Olam (Post 21,33) – “Bog vječni”, itd.

Ti različiti nazivi potječu iz kanaanske religije: El Eljon štovao se u Jeruzalemu, El Olam štovao se u Beer-Šebi. No, kad su Izraelci došli u kanaan i susreli se s tim mjesnim bogovima, vrlo su ih lako prihvaćali ali su pod tim nazivom oni uvijek štovali svoga vlastitog Boga, “Boga otaca”. Oni nisu vidjeli nikakve razlike između svog Boga i Boga kojeg su kanaanci štovali pod raznim imenima i na raznim mjestima.(str.43)

 

 

Danijel, Rafael, Mihael, Ilija, Natanael, Izrael, itd. biblijska su imena koja u sebi nose upravo ovaj “el”, te tako Dani+el (דָּנִיֵּאל) znači “El (Bog) je moj sudac”; Rafa+el (רָפָאֵל) znači “El (Bog) je ozdravitelj”; Ilija dolazi od El+ijahu (אֱלִיָּהוּ ), a znači “moj El (Bog) je Jahve”; Natana+el (נְתַנְאֵל) znači “El (Bog) daje/dao je”, Izra+el (יִשְׂרָאֵל) je složenica od “El” + “hrvanje”, te je jedno od tumačenja imena “onaj koji se hrva/bori s El-om (Bogom)” (knjiga Postanka 32,28 kaže da je Jakov dobio ime nakon hrvanja s Bogom:  »Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.«).

Elohim – moći

Elohim (hebr.אֱל֫וֹהַּ) je u hebrejskom plural od El, a odgovara našem pojmu “božanstvo”. Božanstvo se u teološkom smislu odnosi na Božju narav koja pak obuhvaća različite (Božje) moći (mudrost, sveznanje, sveprisutnost, itd.). Premda je izraz Elohim pluralni oblik, kad se pridijeva Izraelovu Bogu on ima singularno značenje. Tomu je dokaz to što glagol uz taj izraz uvijek dolazi u singularu, osim u nekoliko odlomaka gdje se opažaju mnogobožački tragovi građe koju je biblijski pisac preuzeo od svojih susjeda. Npr.:

I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična… na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 

Post 1,26-27

U značenju božanske moći koja je udružena u jednoj osobi, upotrebljavaju pojam Elohim već u staroj Babiloniji za jednog Boga kojega stavljaju iznad svih drugih bogova.

Stari zavjet, a posebno elohistička predaja, taj naziv pridaju Bogu Jahvi koji u svojoj osobi ispunjava odlike svih bogova. Izrael pod tim pojmom izražava univerzalnost Boga.

 

glavni izvor: Središnje teme Starog zavjeta, A. Rebić, KS, Zagreb 1996, str.30-42

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Oglasi