Obično se trži kako je sam početak filozofije na zapadu, a koji (navodno) počinje u Grčkoj, obilježen intelektualcima koji su se isticali posebnom uporabom razuma, te „razumno“ odbacili „religiozne maštarije“, „brbljarije“ i mitove svojih suvremenika. No, kao što ćemo vidjeti – takav pogled na prve grčke filozofe nije točan jer nema nikakvo uporište. Isčitavajući rane filozofe nailazimo na mjesta gdje slobodno posežu za mitom, ne podcijenjujući ga, već dapače – posežu za njim kao moćnim oruđem (vidi podnaslov “Odgojna uloga mita” kod Platona). Da su starogrčki filozofi bili kritični prema formalnim i ispraznim, te nezdravim oblicima religioznosti – to sasvim stoji, ali ne i prema onom što mi danas nazivamo „zdravom duhovnošću“.

Odnos starih grka prema svijetu i njihovo razumijevanje svijeta teško je shvatiti ako se ne sagleda njihov odnos prema božanskom. Stvari i dogadanja koja su se odvijala oko njih (od teatra, plesa, trgovanja, žrtvovanja, razmišljanja…) svoj smisao bi dobile tek promatranjem kroz prizmu svetoga. Drugim riječima, sve i svatko je, za grka, prožet Bogom i bogovima. Sve je u Bogu i bog(ovi) su u svemu (panenteizam koji se prelijeva u panteizam, te obrnuto). [1]

Nadalje, da Bog i bogovi postoje, za grke nije bila stvar vjere, nešto u što se treba vjerovati, već nešto što je po sebi samorazumljivo. Prihvaćanje božanske dimenzije je “gotova stvar”, nešto jasno samo po sebi, upravo suprotno od suvremenog (ugl.) ateističkog svjetonazora.

“Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ligiji. Egzistencija bogova bijaše posvemašnja samorazumljivost.” K. Held[2]

Damir Barbarić se na ovu misao nadovezuje razbijajući ustaljeni “mit” koji se i dalje uči po školama, a taj je da je sama bit filozofije u prevladavanju mita logosom:

“Ima li se na umu važnost ovako shvaćene religije za Grke arhajskog i klasičnog razdoblja, tad se vjerojatno neće bezuvjetno i bez daljnjih potrebnih distinkcija prihvatiti ona inače najproširenija oznaka kojom bi se htjela jednoznačno odrediti sama bit filozofije i njena nastanka, naime oznaka po kojoj početak i na­predovanje filozofije u Grčkoj nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom.” [3]

Ovaj stav (logos iznad mita) može se karikaturalno prikazati kroz onu areligioznu svakodnevicu u kojoj se drži da “pametan” čovjek (oslonjen samo na razum, logos) ne može biti religiozan, jer religija je “mit”, priča za intelektualno nezrele.

Nije nikakvo čudo što u ovom suvremenom svijetu, ogoljenom od mita, čovjek nema adekvatnu spoznaju koja mu da je s-misao, te osjećaj cjelovitosti. Riječnik je postao sterilno znanstven, tapka po samoj površini stvari naslučujući da je “ispod” neka bitna žila kucavica, no ne usudi se približiti jer bi se morao odreći svojih “temelja” (izgrađenih na pijesku).

LogosMythos2

 

[1] Grčka filozofija, D. Barbarić, Školska knjiga, Zagreb, 1995., usp.str.20

Damir_Barbaric_-_Grcka_filozofija

[2]  Treffpunkt Platon. Stuttgart, 21991 ΟΙΘΘΟ), str. 72.; iz isto, str.21

[3] Grčka filozofija, D. Barbarić, ŠK, Zagreb, 1995, str.21

Oglasi