Poslanica rimljanima 8,26

Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima

Ὡσαύτως δὲ καὶ τὸ Πνεῦμα συναντιλαμβάνεται τῇ ἀσθενείᾳ ἡμῶν· τὸ γὰρ τί προσευξώμεθα καθὸ δεῖ οὐκ οἴδαμεν, ἀλλὰ αὐτὸ τὸ Πνεῦμα ὑπερεντυγχάνει στεναγμοῖς ἀλαλήτοις·

 

  • Duh, grč. pneuma (πνεῦμα): duh (Božji, tj. Duh sveti); dah; vjetar (vidi hebr. ruah)

 

  • potpomaže, grč. sinantilambanetai (συναντιλαμβάνεται): od sinantilambanomai (συναντιλαμβάνομαι): sin + anti + lambanomai

sin (koji je uz ili sa nekim ili nečim [sinestezija, sinergija, sinhronizacija,…]; s, sa, skupno, zajedno; isto)

+ anti (koji je recipročan, nasuprotan [antilogaritam]; protivu-, protu-)

+lambanomai (aktivno uhvatiti, zahvatiti (nasuprot pasivnog “primanja”))

sinantilambanomai (dosl.: zajedničko dosegnuće) se u NZ pojavljuje samo dvaput (Rim 8,26 (potpomaže) i Lk 10,40 (pomaže)), a koristi se kako bi se naglasila snažna osobna motivacija za pomaganjem, aktivno uložen trud kako bi se nešto postiglo/dostiglo uz nekog.

U (JB) Rim 8,26 ova grčka riječ je na hrv. prevedena s “potpomaže“, te možda kod neupućenog čitatelja stvara zbunjenost jer ispada da Bogu odgovara naša nemoć. Sasvim drugačiji (i ispravan) smisao rečenica dobiva ako se doda “u”: Bog/Duh nam pomaže u nemoći, tj. Duh je s nama, zajedno s nama doseže moć koju nemamo.

S obzirom da je Duh u čovjeku temelj njegova bića on je čovjekova nadljudska “unutarnja snaga”

  • molimo, grč. proseuxōmetha (προσευξώμεθα) od: proseúxomai = pros+eúxomai

pros: kretanje prema, ususret

eúxomai: željeti, htjeti

tako proseúxomai (hrv. molitva) doslovno znači “usmjerena želja” ili “htijenje koje se kreće prema (Bogu)”

 

  • zauzima, grč. hyperentynchanei (ὑπερεντυγχάνει) od: hyperentygxanō = hyper+en+tygxanō; riječ se u NZ pojavljuje samo na ovom mjestu

hyper: nad-, pre-, preko-

en: u

tygxanō: dostići, dosegnuti cilj; u klasičnom grčkom upotrijebljen kao antonim riječi harmartia (promašiti cilj, griješiti)

dakle, Duh se zauzima za stvorenja u smislu da nas vodi iznad (problema) do cilja (oslobođenja)

 

  • uzdasima, grč. stenagmois (στεναγμοῖς) od: stenazó = pritisnut, stisnut, stegnut; uzdah, stenjanje

Samo stenjanje je svjesni ili nesvjesni poziv u pomoć. Ovdje stoji kako Duh stenje. Bilo bi nejasno (“što Bog u nama ima stenjati?”) ako se nema u vidu da je Bog poput jezgre, srčike u čovjeku i ako je čovjek u problemu – i Bog je s njim u istome (starozavjetni naziv za Boga “Jahve” želi upravo prenijeti tu istu poruku o Bogu: Bog je onaj koji je bio, koji jest i koji će biti prisutan, tu, uvijek). Tako je ljudski zov u pomoć istovremeno i Božji zov: zov onog Svjetla unutar nas samih, napor prema punom sjaju, rascvjetavanju.

Doista, puno toga ne znamo i ne možemo jer ne držimo sve konce u rukama (“Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako.” Mk 4,27). Znamo li tko drži? Tko je ta Tajna koja pokreće svemir i svijetove u njemu? I imamo li povjerenje u tog Podržavatelja svega? Ako je odgovor “da” – riječi su u molitvi suvišne (“Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.” Mt 6,7-8).

0nUzGeS

 

 

 

Oglasi